POREMEĆAJI ŠTITNJAČE

Pojačani rad štitnjače (Hipertireoza): kod pojačanog rada štitnjače se proizvodi više hormona štitnjače (T3 i T4) nego što organizmu treba. To dovodi do ubrzanog metabolizma organizma koji se očituje: mršavljenjem, nervozom, ubrzanim radom srca, tremorom, čestim stolicama, opadanjem kose itd.

Pojačani rad štitnjače može biti uzokovan difuznom autoimunom bolešću (Mb. Graves-Basedow), toksičnim adenomom ili pak multinodoznom toksičnom gušom.

Oslabljeni rad štitnjače (Hipotireoza):
kod oslabljenog rada, štitnjača proizvodi manje hormona nego što organizmu treba. Ovaj poremećaj usporava metabolizam u organizmu te dovodi do: debljanja, umora, povišenih masnoća u krvi, glavobolja, promjena na koži, psihičkih promjena, fizičke i intelektualne usporenosti, osjećaja hladnoće, opadanja kose, zatvora, itd.

Najčešći uzrok oslabljenog rada štitnjače je kronična autoimuna upala štitnjače (Hashimoto-ov tireoiditis), u kojoj povišena protutijela oštećuju štitnjaču. Liječenje oslabljenog rada štitnjače je iznimno jednostavno, uzima se hormon kojeg inače imamo u svom organizmu.

Tumori štitnjače:
 tumori štitnjače se dijele na dobroćudne i zloćudne. Na sreću zloćudni tumori štitnjače iznimno su rijetki i uglavnom se dobro liječe. S druge pak strane dobroćudni tumori štitnjače su iznimno česti, nazivamo ih 'čvorovima' ili 'kvržicama' u želji da naglasimo njihovu dobroćudnostNažalost tumori štitnjače ne dovode do pojava smetnji koje bi bolesnik osjetio, a hormoni štitnjače su obično u granicama referentnih vrijednosti. Kao i kod drugih tumora i ovdje je imperativ otkriti tumor što ranije, jer su tada rezultati liječenja puno bolji.


Liječenje bolesti štitnjače: zahvaljujući razvoju suvremene medicine danas smo u mogućnosti efikasno, brzo i rano otkriti i liječiti bolesti štitnjače. Danas je operativno liječenje neophodno jedino kod sumnje na karcinom štitnjače te kod pojačane funkcije štitnjače koja se lijekovima i radioaktivnim jodom nemože iskontrolirati nakon par godina. Sve druge bolesti štitnjače, ako se na vrijeme otkriju, mogu se liječiti lijekovima, te time izbjeći nepotrebne operativne zahvate. Da bi se mogao ostvariti takav suvremeni pristup liječenju bolesti štitnjače potrebno je biti opremljen sa svim modernim dijagnostičkim aparatima, što u praksi često nije slučaj. 



 

ODSTRANJIVANJE ŠTITNJAČE (TIREOIDEKTOMIJA)

Uklanjanje štitnjače je zahvat prilikom kojega se može ukloniti cijela ili dio štitne žlijezde. Štitnjača je organ nalik na slovo H gdje je poprečni kraj istmus, a dva uzdužna kraja su lijevi i desni režanj. U današnjoj modernoj medicine postoje dvije najčešće korištene operativne tehnike, a to su totalno uklanjanje žlijezde i uklanjanje samo jednog režnja štitnjače.

POSTUPAK

Zahvat se izvodi u općoj anesteziji. Kirurg učini od 3 do 5 cm rez(ovisno o veličini štitnjače) na sredini vrata, kroz taj rez se uklanja štitnjača ili režanj koji je promijenjen. Tijekom zahvata se razmaknu vratni mišići te se odvoji desni odnosno lijevi režanj gdje se mora paziti na žile i živce vrata, također i na očuvanje para-tjelešaca(žlijezde koje luče paratireoidni hormon zadužen za održavanje normalne razine kalcija unutar organizma). Nakon odstranjenja se postavi cjevčica putem koje će se drenirati krv i tekućinu zaostalu od operativnog zahvata, ta cjevčica se vadi za par dana, ovisno o sekreciji. Koža se zašije tzv. intradermalnim šavom odnosno šavom koji po zarastanju ne ostavlja vidljiv ožiljak na vratu.

Istom operativnom procedurom se odstranjuje i već spomenuta paratireoidna žlijezda promjenjena u vidu benignog tumora ili povećana zbog hiperfunkcije, odnosno, pojačanog lučenja paratireoidnog hormona. Procedura je većim dijelom identična, samo što se ne odstrani štitna žlijezda nego samo para-tjelešce koje se nalazi uz stražni donji i gornji pol štitnjače.

POSTOPERATIVNI TIJEK

Ovaj period ovisi najviše o sekreciji kroz dren, te se po tome odlučuje kada se pacijenta pušta na kućnu njegu. Pošto se tijekom zahvata operater nalazi u neposrednoj blizini povratnog živca koji je zadužen za naš glas, postoji mogućnost da bude prisutna prolazna promuklost još neko vrijeme. Iznimka su situacije kod kojih zbog kirurške radikalnost živac čak može biti i trajno oštećen. Šavi se vade za 7 dana a već nakon dva tjedna, osoba se vraća svojim svakodnevnim aktivnostima.

Javite se!

Unimedic centar

Ilica 506, Zagreb

unimedic@unimedic.hr

tel: +385 (0)1 611 11 22, fax: +385 (0)1 631 43 16
mob: 099 59 19 784

Obrazac za kontakt