Promuklost, slabljenje i gubitak glasa mogu nastati u bilo kojoj dobi, a uzroci su brojni, od kojih se najčešći događa u grkljanu, odnosno glasnicama
Za nastanak glasa potrebna je uredna funkcija disanja za što su odgovorna pluća koja su generator za nastanak glasa. Zatim, potreban je oscilator (vibratorni sistem) koji proizvodi sirovi, osnovni ton – za taj dio odgovoran je grkljan, odnosno glasnice. Takav ton modulira se u rezonatorima – ždrijelu, ustima, nosu, sinusima i nastaje jedinstven zvuk glasa za svakog čovjeka. Drugim riječima, tu glas dobije „jedinstveni potpis za svakoga“. Na kraju dolazi artikulacija jezikom, usnama, obrazima i nepcem kojom se, složenim neuromuskularnim procesima, proizvode riječi, rečenice, tj. nastaje govor.
Poremećaj glasa: što se može učiniti?
Iz uvoda je jasno da promuklost, slabljenje ili gubitak glasa mogu nastati u bilo kojem od ova četiri važna mjesta za nastanak glasa. Mogu nastati u bilo kojoj dobi. Bolesti pluća kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest, upala pluća ili, primjerice COVID-19 mogu utjecati na disanje te samim time I na proizvodnju glasa. Tumor pluća može oštetiti živac odgovoran za pokretanje mišića grkljana I uzrokovati gotovo potpuni gubitak glasa.
Najčešći uzrok pucanja I slabljenja glasa ipak se događa u grkljanu, tj. Glasnicama. Svaka promjena koja uzrokuje promjenu u mplitude I frekvenciji I ometa normalnu vibraciju glasnica može uzrokovati promuklost.
Promjene u pubertetu I u zlatnim godinama
Takve promjene mogu biti fiziološke kao što se događa u pubertetu, kada radi naglog porasta spolnih hormona dolazi do porasta glasnica, postaju deblje, povećavaju se i mišići i ligamenti grkljana, a grkljan se spušta niže u vrat. Takve nagle promjene mogu poremetiti pokrete glasnica te uzrokovati pucanje glasa.
Nasuprot puberteta kao uzrok pucanja glasa je starenje. Starenjem se smanjuje vitalni kapacitet pluća. Smanjuje se elasticitet torakalne stijenke i gubi mišićna snaga. Smanjuje se glasnoća, glas starenjem postaje tiši. Hrskavice grkljana osificiraju (okoštavaju), zglobovi u grkljanu postaju slabije pokretni, vezivno tkivo se smanjuje, a sluznica atrofira.
Bolesti i poremećaji u funkciji grkljana
Kao uzrok pucanja i slabljenja glasa najčešće se događaju upalne bolesti grkljana, odnosno laringitis. Najčešće je virusne etiologije, ali može biti i bakterijski, gljivični ili pak refluksni laringitis uzrokovan refluksom želučanog sadržaja u grkljan.
Funkcija grkljana može biti poremećena i prirođenim anomalijama grkljana. Trauma vrata ili operacije vrata i štitnjače mogu uzrokovati hematom glasnice, dislokaciju zglobova grkljana, mogu uzrokovati nepomičnu glasiljku kao rezultat oštećenja živaca, stenozu grkljana te nastanak poslijeoperacijskih promjena na sluznici grkljana u obliku granuloma ili fibroze.
Vrlo često do pucanja glasa dolazi uz neke dobroćudne izrasline na glasnicama kao što su vokalni noduli, polipi glasnica, edem glasnica, papilomi i ciste glasnica.
Promuklost i slabljenje, tj. pucanje glasa može uzrokovati i zloćudni tumor grkljana. To je vrlo često prvi, a dugo vremena i jedini simptom koji se, nažalost, često ignorira te pacijenti nerijetko dolaze u kasnijim stadijima bolesti.
Ostali uzroci
Neurološke bolesti kao što su moždani udar, Parkinsonova bolest, miastenija gravis i multipla skleroza mogu dovesti do pucanja i slabljenja glasa.
Promuklost se može javiti i u stanjima povećanog stresa, neuroze, a može nastati i tzv. psihogena disfonija uz normalne strukture grkljana i urednu plućnu funkciju.
Liječenje
Liječenje promuklosti usmjereno je prema etiološkim faktorima koji uzrokuju promuklost.
Ne ignorirajte dugotrajnu promuklost!
Ovdje treba naglasiti da jačina smetnje glasa, pucanje glasa ili promuklost može, ali i ne mora korelirati s težinom bolesti. Tako će, recimo, priraslica u prednjim dijelovima glasnica ili polip uzrokovati znatno jaču promuklost nego neki čak i veći tumor grkljana koji još nije zahvatio slobodni rub glasnice. Stoga je od izuzetne važnosti naglasiti da je kod svake osobe kod koje promuklost traje dulje od 15 do 20 dana bez poboljšanja, potrebno učiniti pregled otorinolaringologa.
Mjere samopomoći i prevencije
Autor teksta: prim. Dr. Sc. Siniša Stevanović